Nenasilje

< srpanj, 2016  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (4)
Svibanj 2016 (5)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (9)
Veljača 2016 (9)
Siječanj 2016 (7)
Prosinac 2015 (5)
Studeni 2015 (5)
Listopad 2015 (5)
Rujan 2015 (5)
Kolovoz 2015 (5)
Srpanj 2015 (8)
Lipanj 2015 (10)
Svibanj 2015 (6)
Travanj 2015 (15)
Ožujak 2015 (5)
Veljača 2015 (4)
Siječanj 2015 (26)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Dobrodošli na blog koji je kreiran sa ciljem poticanja i omasovljavanja aktivizma u lokalnim zajednicama kroz kampanje putem društvenih mreža i socijalnih medija. Dana 29.01.2015. blog je prebačen na uslugu blog.hr zbog bolje dostupnosti i održivosti objavljenih materijala.

Posjetitelji
Flag Counter



IN Fondacija


Kinderpostzegels


4 Types of Bullying We Are Shockingly OK With -- powered by Cracked.com

25.07.2016., ponedjeljak

Mladići su uvijek nasilniji od djevojaka, zar ne?

Sasvim je normalno da su mladići nasilniji po prirodi, zar ne? Oni su predodređeni za fizički napor i da brane svoje vlasništvo i tako dalje. Djevojke, s druge strane, su nježniji spol, drage, fine, zar ne? E, pa, ne! Djevojke su postale agresivnije i verbalno i fizički. Čak napadaju i mladiće. A nas to malo šokira jer nismo navikli da djevojka može uputiti udarac. I da, naravno, djevojci ne trebate uzvratiti udarac. Poštujem. Ali kako se odbraniti od nekoga ko vrišti, skače na vas, grebe vas, bez da tu odobu u najmanju ruku odgurnete od sebe. a kad je odgurnete, oan se žali da ste nasilnik. I naravno vi možete biti nasilnik, ona ne. Ne kukam ja, jer se mogu odbraniti ali mi je dosadilo da su stalno muškarci grozni i da žene skoro pa automatski dobivaju starateljstvo nad djecom u slučaju razvoda. Roditelji moga prijatelja su se razveli. I on je "pripao" majci, oca viđa povremeno jer majka (ako je vjerovati mom prijatelju) stalno nalazi izgovore zbog čega ne može provesti vrijeme sa ocem. A pitali su moga prijatelja sa kim bi volio živjeti i on je rekao sa ocem. Nikoga nije briga za to. Nije majka loša, ali je otac bolji. Eh sad ja vas pitam gdje je ravnopravnost?

Sead

Oznake: nasilje, mladići, djevojke, ravnopravnost


- 09:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

18.07.2016., ponedjeljak

Znamo li šta je nasilje?

Evo, ja tvrdim da ne znamo. Svi navodno znamo prepoznati nasilje i verbalno i fizičko, ali uglavnom samo onda kada se dešava nama. Kada se dešava nekome drugom često nasilje nazivamo drugim, manje eksplicitnim imenima. Pa se nerijetko dešava da ženu koja je žrtva porodičnog nasilja, okrivljujemo za nasilje: "Dobar je on čovjek (muž), ali je ona grozna. stalno izlazi iz kuće i ne kuha dobro." Kao da može postojati ikakav opravdan razlog nasilju jednog partnera nad drugim. A navodno bi trebali biti ravnopravni. Tu je i neizostavno verbalno nasilje, bilo da se radi o nasilju među odraslima ili među djecom. Ako se ne znaš nositi sa tom vrstom nasilja odmah te optuže da si preosjetljiva i da ne znaš prihvatiti šalu na svoj račun. Nema veze što su navodne šale grube, što te tjeraju na plač i što se ne osjećaš ugodno. Važno je da je drugima smiješno - mora biti i tebi. Uh i meni najmrži oblik jesu tračevi. Ona šaputanja o poznatim i nepoznatim osobama sa ciljem da im uništite ugled jer vas nervira njihov uspjeh/izgled/odjeća ili sve skupa.
Eh za sve vas koji mislite da se nasilje može opravdati, udarite sebi šamar najjače što možete, i dugo dubite na glavi pa vam možda postane jasno da nasilje ne smije biti opravdano!

Oznake: nasilje, nsilnici, nasilnik, opravdanje, ala


- 09:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

11.07.2016., ponedjeljak

Zašto pišemo o nasilju?

Zašto mi mladi pišemo o nasilju? Zašto novinari pišu o nasilju? Zašto iko pišeo nasilju? Pišemo i tekst padne u zaborav a nasilje se nastavi. Meni je to tužno. Kao da što više pišemo, sve više zaboravljamo. Zaboravljamo prethodna iskustva sa nasiljem i nasilnicima, zaboravljamo obećanja da ćemo riješiti problem, zaboravljamo pomoći jedni drugima. Napišemo novi tekst da bismo zaboravili obećanja data u prethodnom. Napišemo novu Strategiju protiv vršnjačkog nasilja zaboravivši na zaključke koje smo imali u prethodnoj ili na rezultate koje smo obećali postići. Kažu da ljudi pišu da nešto ne bi bilo zaboravljeno. Meni izgleda kao da pišemo da bismo olakšali savjest i nastavili istim putem prekršenih obećanja. Vrtimo se ukrug. Prestat će nasilje, obećamo. Kaznit ćemo počinitelje, obećamo. Riješit ćemo problem, obećamo. Educirat ćemo mlade, obećamo. Nećemo dozvoliti nove slučajeve nasilja, obećamo. I onda sve zaboravimo. Namjerno ili ne, svejedno je. Obećanja ne bismo trebali kršiti a to upirno činimo. Čak se ni ne zabrinemo da ćemo nekome napraviti štetu ako prekršimo obećanje. Eto, zato pišemo. Da savjest olakšamo...

Oznake: nasilje, Mladi, obećanje


- 09:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

04.07.2016., ponedjeljak

Zatvoreni svjetovi

U posljednje vrijeme se dosta piše o vršnjačkom nasilju. Tema je postala popularna. Meni je žao da skoro svaki dan imamo primjer vršnjačkog nasilja. Ja se onda zamislim i pomislim koliko primjera mediji uopće ne prenesu. Koliko je razbijenih noseva ostalo bez naslova? Koliko je polomljenih kostiju sraslo daleko od očiju javnosti? Koliko je djetinjstava izgubljeno kada vas vaši vršnjaci povrijede? Mislim da je rijetko koga iskreno briga za djecu koja su žrtve nasilja. O nasilnicima da i ne govorimo. Ja iskreno mislim da je čin nasilja ujedo i očajnički poziv za pomoć. Podbacili smo kao društvo i kao ljudska bića. Zatvoreni smo u svojim malim svjetovima i brinemo samo o svojim problemima. A bližnji neka se pate! Tužno, brate, tužno...

Aida

Oznake: nasilje, djeca, svijet, Pomoć


- 09:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

27.06.2016., ponedjeljak

Zavrsava li nasilje zavrsetkom skolske godine?

Ponekad se pitam zavrsava li nasilje zavrsetkom skolske godine. Ja mislim da ne zavrsava. Mislim da se ono tada samo malo primiri jer ako idete u srednju skolu vrlo cesto ne zovite blizu onih koji vas zlostavljaju. Ipak, u maloj srednini nasilje nikada ne spava. Ljudi obicno misle da u malim sredinama nema nasilja i da su ljudi vise upuceni jedni na druge, da se vise pomazu, da se vole...Ja tvrdim da to nije tako. Zivim u maloj sredini i nasilje ovdje nikada ne spava. Imate manje opcija za zaposlenje sto znaci vecu zavist. Ako imate dobar posao komsija zeli da nemate. Ja sam odlican ucenik i cesto cujem od komsija koje su kao zabrinute da bih trebala vise izlaziti a manje uciti. Ja ustvari ne ucim puno, ali i ne izlazim puno jer nemam s kim. Onda ljudi pomisle da sam ufurana, a nisam. Ne volim izlaziti jer to znaci da cu sresti nekoga ko ce mi dobaciti da sam streber, ufurana, gospodjica i tako dalje. A ja bih zaista voljela izaci s nekim. Prijateljica koju imam u srednjoj je otisla u Austriju kod rodbine i tamo ce biti cijeli raspust. A ja cu nastaviti da mastam i kujem planove za buducnost daleko od zavidih pogleda malog mjesta.

Oznake: nasilje, školska godine, vršnjačko nasilje


- 09:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

20.06.2016., ponedjeljak

Sve ponovo...

Čini se da nema dana a da ne čujemo za neku vrstu nasilja. Posebno među mladima. Ili ja to najviše vidim jer me ova tema interesira. Znate, kao ono kada volite crveni auto pa ga viđate svuda po gradu. Samo što ja ne volim da viđam nasilje. Ni u gradu ni u novinama. A ono se stalno dešava. Digne se prašina, svi osude, možda se i neki dokument napravi i sve se nastavi po starom. Čini se da je svake teme dosta nakon tri dana i da niko ne želi riješiti problem jer ne znamo onda o čemu bismo pisali. Dakako, čast izuzecima. Može se desiti da neko i radi predano na rješavanju problema ali jedna osoba ili jedna organizacije nije dovoljno. Treba raditi više. Daleko više. Sve dok ne budemo tako raditi vrtit ćemo se u krug i sve ponovo...

Lucija

Oznake: nasilje, krug, ponovo, vršnjačko nasilje


- 09:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

13.06.2016., ponedjeljak

Dokle ide nasilje?

Pročitala sam prije nekoliko dana da se u Americi ubila tinejdžerka jer ju je neko od "prijatelja" snimio dok se tuširala i onda sa mnogima podijelio/la taj snimak. Tinejdžerka roditeljima nije ništa rekla, a kolege su je nastavile valjda ucjenjivati, provocirati i šta već ne. Ovo je još jedan tragičan slučaj kada djetinjstvo prestaje biti djetinjstvo i kada pokušaji da odrastemo završe tragično. Ja sam se uvijek pitala kako neko postane nasilnik i kako tačno biraju žrtve? Šta bi nagnalo tzv kolege da se poigravaju sa tuđom intimom? Koji mentalni sklop može imati neko kome nije žao mučiti drugu osobu? U šta se pretvore ti ljudi kada odrastu? U roditelje koji djeci kažu da je ok zlostavljati slabije? U akademske građane koji ne biraju sredstva da uzmu sve što požele? Očito da nije problem ni kada požele uzeti nečiji život. I ono što mene još nervira jeste da za ishod ovog slučaja nećemo čuti jer će novinar koji je vijest prenio na to zaboraviti i ova žrtva će biti izgubljena u masi drugih...

Nina

Oznake: vršnjačko nasilje, nasilje, samoubistvo


- 11:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

06.06.2016., ponedjeljak

Kad izađeš iz pakla nasilništva

Ja sam bila nasilna. Ustvari svo to nasilje koje sam činila bilo je kao uticaj društva. Ne želim da se pravdam niti da objašnjavam. Nisam taj tip, ali bih voljela pojasniti da ipak nisu svi izbori isključivo naši izbori. Dešava se da društvo utiče na nas i da mislimo da nemamo izbora. Često moraš biti nasilna prema drugima da drugi ne bi bili nasilni prema tebi. Možda zvuči jednostavno izvući se iz tog začaranog kruga ali nije nimalo jednostavno. Ako se usprotiviš navodim prijateljima i nasilnicima najvjerovatnije ćeš i ti biti žrtva nasilja. To ne želiš biti jednostavno zato što znaš da biti žrtva znači trpiti mnogo fizičke i psihičke boli. A tu su i nastavnici koje često ne interesuje šta se dešava. Misle da su to tinejdžerske gluposti i da su naši problemi bezvezni. Dobro, nemamo porodicu koju trebamo prehraniti ali to ne znači da nemamo problema. Zato mislim da je vrlo važno raditi i sa nastavnicima i ubijediti ih da mogu pomoći.

Bila sam nasilna i to mi nije donijelo ništa dobro. I nadam se da nikada više neću zakoračiti u svijet koji me umalo koštao moje budućnosti.

Oznake: nasilje, kolač, nastavnik, profesor


- 09:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

30.05.2016., ponedjeljak

Nasilje i lajk

Ja sam nedavno od profesorice saznala za postojanje ovog bloga. Malo sam čitala tekstove i vidim da ima puno nas mladih koji pišemo o svemu što je u vezi sa nasiljem. Mislila sam da neću naći tekstove o online nasilju ali sam vidjela da ima i toga. U školi često govorimo o nasilju i kako ga spriječiti ali mi se čini da nedovoljno govorimo o online nasilju. Ono se dešava, ali ga svi ignorišu. Nije nasilje samo udarac ili psovka u lice. Nasilje su i zločesti komentari na društvenim mrežama. Ne znam koliko pratite, ali je relativno popularno obaviti status "Lajk i ocijenim ti izgled u inbox". Ja sam samo jednom lajkala takav status i grdno pogriješila. Možda ćete reći da pretjerujem i da su šale normalna stvar. Vrijeđanje nikada neće biti vrsta šale koju ja volim. Nikada nisam vrijeđala druge i mislim da sam zaslužila da ljudi budu dobri prema meni. Napravila sam grešku kada sam drugu iz razreda lajkala gore spomenuti status. On mi je u inbox napisao da mi je na skali od 1 do 10 izgled - 100 (minus sto). Ja sam vidjela to i nije mi bilo svejedno, i napisala sam mu da nije fer da tako piše. On mi je napisao da će još dodati i da sam nestabilna osoba. I onda je tu konverzaciju podijelio sa drugovima. Ja sam sada nestabilna Lana. Tako me zovu. Ja ćutim. Nemam šta drugo da uradim.Da se nekome požalim bilo bi mi gore. Samo sam željela reći da treba više pažnje posvetiti ovom problemu, a meni ostaje da se nadam da će ovo izazivanje i nasilje prestati!

Lana

Oznake: nasilje, lajk, like, Facebook, komentar, verbalno nasilje


- 09:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

23.05.2016., ponedjeljak

Mi mladi možemo!

O vršnjačkom nasilju mnogo govorimo i pišemo. Mislim da mi mladi možemo doprinijeti rješavanju ovog problema. Ja sam uspjela prestati biti žrtva i voljela bih da mogu svoje iskustvo podijeliti i sa drugima. Doduše, ja nikada nisam bila žrtva fizičkog nasilja, ali mi se ponekad čini da je krug psihičkog nasilja teže prekinuti. Teže ga je dokazati, ali teže je i žrtvi da prepozna i prizna ovaj vid nasilja. Modricu vide svi, a ožilak na duši ne vidi niko i zato mislim da se trebamo mnogo posvetiti rješavanju problema psihičkog zlostavljanja. Mislim da mi mladi možemo učiniti sadašnjost podošljivom a budućnost daleko ljepšom!

Vesna

Oznake: nasilje, vršmjačko nasiilje, psihičko nasilje


- 12:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.